Saopštenje za javnost u vezi sa naknadama plaće ženama majkama koje su u radnom odnosu i pomoći ženama majkama koje nisu u radnom odnosu

RANIJE ZAKONSKO RJEŠENJE U VEZI SA NAKNADAMA PLAĆE ŽENI MAJCI KOJA JE U RADNOM ODNOSU

Prema članu 143. Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom Kantona Sarajevo koji je važio do 9.maja 2014.godine naknada plaće ženi majci u radnom odnosu bila je utvrđena u iznosu od 60% prosječne plaće, s tim da ne može biti manja od najniže plaće za zaposlenike u skladu sa propisima Vlade Federacije, odnosno Opštim kolektivnim ugovorom.

Prosječna plaća je Zakonom o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom (od 2003.godine) definisana na način da se uzima prosječna plaća Kantona Sarajevo po statistici i da se ista množi sa koeficijentom koji se svake godine uređuje podzakonskim aktom (uredbom). Ova plaća trenutno iznosi 600,00 KM.

Najniža plaća, kao drugi način gore navedenog obračuna ove naknade, je bila uređena Opštim kolektivnim ugovorom. U članu 8. navedenog ugovora ugovoreno je da se najniža bruto plaća utvrđuje kolektivnim ugovorom za područje djelatnosti, s tim da bruto satnica sa doprinosima iz plaće i na plaću te porezima na plaću ne može biti manja od 2,95 KM, kao i da najniža neto satnica ne može biti manja od 1,75 KM. Izuzetno, kolektivnim ugovorom za područje djelatnosti može se utvrditi neto satnica koja ne može biti niža od 1,25 KM.

Prema članu 9. Opšteg kolektivnog ugovora najniža bruto satnica usklađuje se sa povećanjem troškova života, rasta cijena itd. najmanje jednom godišnje odlukom Vlade FBiH. Prema važećoj odluci Vlade Federacije Bosne i Hercegovine, neto satnica iznosi 1,95 KM. Množenjem ove satnice sa 176 sati rada, što je prosječan broj radnih sati u mjesecu, dobije se iznos od 343,20 KM kao neto iznos najniže plaće.

Do sada su u rješenjima o naknadama plaće za žene majke u radnom odnosu utvrđivani različiti iznosi i to od 360,00 KM do 460,00 KM,ovisno u kojoj opštini je rješenje izdato. Najčešće su navođeni iznosi od 360,00 KM mjesečno (što je iznos 60% od prosječne plaće) s tim da se u istim navodilo da ova naknada ne može biti manja od najniže plaće za zaposlenike u skladu sa propisima Vlade Federacije, odnosno Opštim kolektivnim ugovorom.

Znači, rješenja u kojim je iznos utvrđen na 360,00 KM su bila usklađena sa Zakonom. Međutim, prilikom obračuna i uplate ove naknade došlo je do kršenja Zakona na način da je svim korisnicama uplaćivan neto iznos približno od 460,00 KM, odnosno bruto iznos od 780,00 KM.

Do ovog kršenja je došlo iz razloga pogrešne primjene Zakona, odnosno Opšteg kolektivnog ugovora u dijelu obračuna najniže plaće. Do sada se ovaj obračun zasnivao na Opštem kolektivnom ugovoru iz 2000. godine, iako je isti prestao da važi 2005.godine.

Ministarstvo je u zadnjih devet godina primjenjujući ovaj ugovor (koji je prestao da važi) obračunavalo najnižu plaću u iznosu od 55% od prosječne plaće u FBiH koja je iznosila cca 800,00 KM na osnovu čega se dobijao iznos od oko 460,00 KM. Svakog mjeseca u zadnjih devet godina Ministarstvo je slalo akt: obavještenje prvostepenim organima (opštinama) u kojem je navodilo iznos najniže plaće za taj mjesec a koji nije bio zasnovan na Zakonu, odnosno Opštem kolektivnom ugovoru. Na ovaj način, procjenjuje se neosnovano je odnosno nezakonito, u proteklih 9 godina, od kada je prestao da važi Opšti kolektivni ugovor iz 2000-te godine, isplaćeno 30 miliona KM.

Jedan broj korisnica je dobijao veći neto iznos za cca 100,00 KM mjesečno (najniža plaća po važećem Opštem kolektivnom ugovoru iznosi 343,20 KM ali ista je manja od definisanog procenta prosječne plaće /60%/ tako da se na te korisnice primjenio prvi obračun, jer je povoljniji (360,00 KM neto iznos).

Međutim, najniža plaća u mnogim granskim kolektivnim ugovorima, na koje upućuje Opšti kolektivni ugovor, iznosi više. Od 580,00 KM neto u upravi, cca 700,00 KM u zdravstvu, zatim komunalnoj privredi, duhanskoj industriji, finansijama..., tako da su korisnice iz tih djelatnosti dobijale manje iznose. Znači prema tadašnjem propisu prvostepeni organ bi morao utvrditi gdje korisnica radi, da li je ta firma pristupila granskom kolektivnom ugovoru i na osnovu najniže plaće u toj grani korisnici utvrditi iznos naknade.

Ovakva norma bila je neodrživa u pravnom i finansijskom smislu, te je iz tog razloga pokrenut postupak izmjene zakona koji reguliše pitanje naknada ženama majkama koje se nalaze u radnom odnosu.

U pravnom smislu ranija odredba je bila neodrživa jer značajno raslojava i diskriminiše naše građane, čak i u oblastima gdje su solidarnost i uzajamnost osnovni postulati. Provođenjem ove norme određene korisnice su imale, po istom osnovu a iz javnih sredstava, dvostruko, trostruko pa čak i četverostruko veću naknadu.

U finansijskom smislu norma je bila neodrživa iz razloga što se radi o velikom broju korisnica (prosječno mjesečno cca 2.000) te da se radi o uplati naknade plaće i svih pripadajućih poreza i doprinosa tako da po jednoj korisnici taj iznos može da bude i 1.600,00 KM bruto mjesečno. Napominjemo da se do sada uplaćivao jednak iznos za sve korisnice i to: 780,00 KM bruto mjesečno.

Znači, održavanjem ove odredbe došlo bi se u situaciju da se izdaju rješenja za koja nema finansijskog pokrića (po nekim rješenjima i 1.600 KM bruto), što kao posljedicu može da proizvede prije svega gubljenje svrhe ovog prava (jer korisnice neće pravovremeno moći koristiti isto), pravnu nesigurnost građana, zatim osnovane tužbe i u konačnici nepotrebne troškove drugostepenih upravnih ali i pravosudnih organa koje bi se direktno odrazile na budžet Kantona Sarajevo.

O kakvom problemu se radi govori činjenica da se na godišnjem nivou za ovu namjenu odnosno naknadu plaće ženi majci u radnom odnosu izdvaja 18,5 miliona KM i to samo kada je u pitanju mjesečni iznos od 780,00 KM.

Na ovu nezakonitost, pored interne revizije, ukazao je Ured za reviziju Federacije BiH koji je konstatirao da se primjenjuje odredba Opšteg kolektivnog ugovora koji je prestao da važi 2005.godine.

NOVO ZAKONSKO RJEŠENJE U VEZI SA NAKNADAMA PLAĆE ŽENI MAJCI KOJA JE U RADNOM ODNOSU, A KOJE JE NA SNAZI OD 09. MAJA 2014. GODINE

Imajući sve ove razloge u vidu predložene su izmjene gore opisanog člana, te je Skupština Kantona Sarajevo u aprilu 2014.godine donijela Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom.

Prema ovom zakonu, naknada plaće ženi majci u radnom odnosu iznosi 60% prosječne plaće, što trenutno iznosi 360,00 KM, s tim da ne može biti manja od najniže plaće koja se obračunava u skladu sa Odlukom Vlade FBiH o najnižoj neto satnici pomnoženoj sa 176 sati na mjesečnom nivou, a koja trenutno iznosi 343,20 KM i primjenjuje se od 2008.godine kada je ova odluka donijeta.

Znači izmjena zakona, u ovom dijelu, se odnosila samo na način obračuna najniže plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine prema kojem se više ne navodi Opšti kolektivni ugovor već se iz istog direktno preuzima norma koja uređuje najnižu plaću, a iznos najniže plaće nije promijenjen.

Svi ovi navodi se mogu provjeriti uvidom u citirane pravne akte a koji se mogu pogledati na web stranici Ministarstva (mrsri.ks.gov.ba).

Neophodno je pojasniti iz kojeg razloga su se morala u Zakonu navesti oba načina obračunavanja naknade plaće ženi majci u radnom odnosu (60% prosječne plaće i najniža plaća).

Naime, Federalni zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom je propisao da će kantoni svojim propisom definisati procenat prosječne plate koji će se na ime naknade plaće ženi majci u radnom odnosu isplaćivati.

S druge strane, Zakon o radu propisuje da se u slučajevima "naknade plaće", kao što su godišnji odmor, bolovanje…, plaćaju porezi i doprinosi.

S obzirom da Poreska uprava neće da primi uplate poreza i doprinosa obračunate po osnovu koji je manji od najniže plaće, a da je najniža plaća promjenljiva kategorija, ocijenjeno je potrebnim da se naknada plaće ženi majci u radnom odnosu definiše na oba načina, s tim da je obavezna primjena povoljnijeg iznosa za korisnicu.

Žene majke koje su u radnom odnosu mogu ostvariti pravo na naknadu plaće po osnovu porodiljskog odsustva apsolutno neovisno kolike prihode i imovinu imaju. Ovdje je važno napomenuti da ženama majkama u radnom odnosu u pravilu poslodavaci isplaćuju razliku plaće do punog iznosa plaće svoje zaposlenice. A žene majke koje su u radnom odnosu kod poslodavaca koji ne isplaćuju navedenu razliku imaju mogućnost da putem svojih sindikalnih organizacija traže ostvarivanje ovog prava u punom iznosu.

NOVO ZAKONSKO RJEŠENJE KOJE SE ODNOSI NA POMOĆ ŽENI MAJCI KOJA NIJE U RADNOM ODNOSU

Uočavajući nesklad između prava žena majki koje su u radnom odnosu (naknada je iznosila 780,00 KM mjesečno) i žena majki koje su nezaposlene (pomoć iznosi 120,00 KM mjesečno) Ministarstvo za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice Kantona Sarajevo uputilo je u skupštinsku proceduru Prijedlog zkona o izmjeni Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodice sa djecom koji sadrži jednu izmjenu i to izmjenu u smislu povećanja iznosa pomoći za ženu majku koja nije u radnom odnosu.

Do sada je ova kategorija naših sugrađanki imala pomoć po ovom osnovu u iznosu od 20% prosječne plaće Kantona Sarajevo koja sada iznosi, kako je naprijed navedeno, 600,00 KM.

Po ovoj izmjeni zakona ta pomoć se povećava na 30% prosječne plaće.

Precizno rečeno pomoć ženi majci koja nije u radnom odnosu do sada je iznosila 120,00KM mjesečno a sada bi trebala iznositi 180,00KM mjesečno na period od 12 mjeseci.

Iz prethodnog obrazloženja se vidi da se ovdje radi o boljem ciljanju kategorija odnosno o boljem usmjeravanju sredstava socijalnih fondova licima koja tu pomoć stvarno i trebaju. Osobe koje nisu u radnom odnosu, koje su nezaposlene, samim tim statusom već se nalaze, u pravilu, u stanju socijalne potrebe. Povećanjem broja članova porodice, potrebe te porodice se povećavaju a naročito kada su u pitanju potrebe majke i tek rođenog djeteta.

Stoga smo, nakon temeljitih analiza i istraživanja, poštujući načela solidarnosti i uzajamnosti, te procjenom stvarnih potreba naših sugrađana odlučili da Skupštini Kantona Sarajevo ponudimo ovo pravno rješenje koje je definisano u prijedlogu zakona koji će Skupština Kantona Sarajevo razmatrati sutra (srijeda 11. juna 2014.godine).